Žuta svijeća je izgorila do kraja. Ali do kraja fitilja, a ne do kraja parafina. Tih nekoliko centimetara parafina trebalo je nekako iskoristiti. Ali kako?
Prvo sam radio kuglice od papira te pokušao njima zamijeniti fitilj, ali nije funkcioniralo. Onda sam pokušao sa špagicom provučenom kroz probušenu svijeću, no ona je zapravo bila nekakva plastificirana i dimila je kao plastika. Protupožarni alarm samo je gledao smješkajući se i nadajući da će zapištati. Nakon toga uslijedio je pokušaj provlačenja papira koji bi glumio fitilj, ali ni to nije išlo. Ke sad?
Tada je sustanarka uočila (prisvojio bi ja zasluge sebi, ali i ona ovo čita pa...) da je na ljubičastoj svijeći početak fitilja podugačak. Onda smo nadoštukali žutu svijeću na ljubičastu i tako je to gorilo nekoliko dana za potrebe slikanja. Ukratko, na slikama se vidi kako se sve totalno prosralo i ne liči ni na šta. Jedva čekam da ljubičasta izgori pa da ju nataknem na drugu ljubičastu tako da ni to ne liči ni na šta.
