Podkresujući dlakavo lice na razumnu dužinu, sjetim se da bi to mogla biti tema za zapostavljeni blog. Dakle...
Bradu imam gotovo od kad mi niču dlake ispod obrva. Otprilike u isto vrijeme prestaju mi nicati dlake iznad obrva, tako da je brada bila obavezna. Prvo je to bila kozja bradica na jarcu koja je imala neke varijacije sa brkovima i bez. Bilo je i nekih pokušaja puštanja u dužinu, al nije ličilo ni na što jer je išlo na desnu stranu, čini mi se. Pogotovo kad se probudim ujutro. Nikako se počešljati tada.
Sljedeći važan trenutak moje brade bio je prijateljičin prijedlog da prestanem biti jarac i da imam cijelu bradu skraćenu na par milimetara. Zadržalo se to tako jedno četiri godine, sve dok nisam emigrirao na hladni sjever gdje brada dobiva i svoju novu, termoizolacijsku ulogu.
U skladu sa nizanjem broja godina, profesijom i statusom u društvu, aktualna brada zadržala je isti oblik, ali porasla je nešto preko centimetra, te nitko ne garantira da neće i dalje rasti. Uz ćelavu glavu, nedostatak brkova i opaki pogled, izgledam poput prosječnog teroriste. I neka baš izgledam! Službenici na aerodromu meni pokazuju svoje pasoše, jer ne usude se tražiti da pogledaju moj. E toliko opako izgledam!
Čitajte nas i narednog ponedjeljka u novom nastavku Gayine anatomije...