U kinu bez ulaznice

Kupujući klopu u Kauflandu uzeo sam i dvije šake kikirikija u rinfuzi. Nešto me uhvatila želja pa ajd malo. Kasnije u polumraku sobe koju je osvjetljavao samo film, bilo je pravo vrijeme da kikiriki doživi svoju sudbinu. I doživio ju je! Pola sata žvakao sam zrno po zrno kikirikija koji je okusom bio malo čudan, kao da je upio nekakvu vlagu. Osim toga bio je sasvim ok. Zbog slabe osvjetljenosti teško sam pronalazio posljednje primjerke u posudici, pa sam morao malo napregnuti pogled. Da nisam, ne bih spazio utvaru kako gmiže. Taman kad sam bio na kraju i kad je sve moglo proći bez incidenata. Gledam ja njega, gleda on mene. Pitam ga što radi, a on odgovara da gleda film i jede kikiriki. Još mi bezobraznik prigovara što sam tako brzo pojeo sve. Ne znam da li je bio sam ili s društvom, ali ako je imao prijatelje nisu se dobro proveli. Na kraju se ni on nije dobro proveo, ali barem je vidio kraj filma. Mislim da neko vrijeme neću jesti kikiriki.