U jednom renomiranom ugostiteljskom objektu zbila se nesvakidašnja trgovina mesom. Uhu svome vjerovao nisam. Raspravljao sam sa prijateljicom o mom solo statusu. Govorio sam kako nalijećem sve na neke krive, lude, zbunjene i nenormalne djevojke. Manje sreće sa ženama nego na lutriji. Ipak povremeno dobijem dvadesetak kuna. Preko puta nas, sjede dva simpatična curetka.
Prijateljica diskutira i komentira, koluta očima slušavši moje prepričavanje nekih dogodovština iz bivših veza. U jednom trenutku govori kako joj malo fali, za nešto, pojma nemam. Ohrabrujem je da kaže što joj je na umu, kad ono prijateljica ni pet, ni šest, priupita ove cure preko puta jesu li slobodne. Još naglasi da ne pita za sebe, nego za mene. Zemljo otvori se. Otvori se i progutaj prijateljicu, ne mene. Šteta je mene. Dobro ajde i nije bio neki neugodnjak, čak fora zajebancija. Zabavi tu nije bio kraj.
Nešto kasnije prijateljica im je dala maramicu, svježe otpakiranu, na kojoj je napisala moje ime i rekla da me potraže na facebooku. Zapela mazga! Hoću reći zapela kao mazga. Na sreću curke su razumnije od prijateljice pa su vratile maramicu prilikom bijega iz objekta. Vjerujem da nisu zapamtile moje ime te isto tako vjerujem da neće doguglati ovamo ili me pak tražiti po facebooku, al zezancija je bila sasvim ok. Prijateljice, hvala ti iako mi nisi nariktala komada. Neka te prvi pokušaj ne obeshrabri, probaj opet!
