Palo je prvo ovogodišnje krčenje nepoželjnog raslinja. Sunce, ptičice, mir i tišina ako izuzmemo motorku koja se derala iz svake svoje karike. Uživancija u prirodi, u grebanju trnja, s babom seljankom koja nam je ispričala sve šta se u selu dešavalo u zadnjoj polovici njenog života, a saznali smo gdje je čija zemlja, tko je ukrao kamenje kojim se trebao nasuti put i kud su nestali općinski novci namijenjeni za kupovinu plugova. :-) Ma bilo je odlično. Nema ničega do fizičkog rada, posebno besplatnog i onog koji krši zakon u nastanku, onaj zakon koji kaže da nećemo smjeti nikome pomagati ako nam nije susjed. Kad pogledam svoje susjede vidim da većini treba pomoći da se kraće muče na ovom svijetu. Pozdrav susjedu iznad mene, sunce te ne grijalo... U subotu je nastavak i to ne bilo kakav. Kopanje masovne grobnice za zločeste seljake (i mog susjeda). Zapravo radi se o kopanju za temelje, ali tako negdje veličine kao omanja grobnica. Bit će žuljeva! :-) Naravno, poslije toga u 16 sati na na prosvjed! I dalje s lopatom u ruci. :-) Svi da ste došli na prosvjed!
